"a je to"

06.04.2009., ponedjeljak

Žedni priko vode

Nema sumnje da će u sljedećem stoljeću voda i hrana postati poluge moći kao što je to nafta bila u prethodnom.
Bojim se da su pripreme za takav scenarije već izvršene.
Naime, prije nekoliko dana, na svjetskom forumu za vodu, u Istanbulu se sastalo 15 000 stručnjaka, generalni zaključak je kako postoji prevelika ponuda vode te da ju je potrebno ograničiti. Drugim riječima, potrebno je vodu kontrolirano prodavati po mnogostruko višim cijenama (podsjeća na naftne šokove iz 70-ih?).
Potrebno je napomenuti kako forum nije organizirao UN već privatne multinacionalne kororacije.
Prosvjedi, suzavci, vodeni topovi, uhićenja, sve podsjeca na scenarij viđen pred sastanke G8 i MMF-a. Izgleda da je budućnost počela.

Ne treba nas tješiti ni činjenica da mi u Hrvatskoj imamo velike rezerve vode. Teško mi je zamisliti da mi odgovorno raspolažemo sa tako vrijednim resursom kao npr. Norveška sa naftom. U sjećanju mi je ostao odgovor jednog od ministara Norveške vlade kada su ga upitali zašto novac zarađen od nafte ne iskoriste kako bi živjeli luksuznije i bolje.
Kazao je kako nemaju moralno pravo potrošiti nešto što ne pripada samo njima. Kako oni to vide, buduće generacije koje se tek imaju roditi, polažu to isto pravo.
Tada nafte možda neće biti, ali racionalnim trošenjem, štednjom kroz fondove, ulaganja u nova znanja, infrastrukturu žele osigurati jednaku razinu blagostanja svojim potomcima.

Kod nas moguća zarada od vode sigurno neće biti utrošena u infrastrukturu, školstvo, zdravstvo, mifovinske fondove i slično. Budući da ni do sada nismo znali zaštiti nacionalne interese, nema nikakve sumnje da će sitniš od koncesija završiti u proračunu, ozbiljnije svotice na tajnim računima egzotičnih otoka a ogroman superprofit na računima multinacionalnih korporacija.

Ne samo da ne mogu, ljudi koji nas „vode“ ne žele vidjeti dalje od svog nosa. A upravo je nos je ono što će nam posebno smetati.
Preostaje nam tek da individualno počnemo ulagati u parfeme. Kupujmo mirisne vodice za neka buduća vremena, jer vode neće biti dovoljno da isperemo miris truleži u našem društvu.

- 21:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.10.2008., nedjelja

San o životu

Prije tri godine pretražujući internet, sasvim slučajno nabasao je na pojam lucidnog sanjanja.
Zainteresiran, malo po malo, savladao je sve tehnike te naučio upravljati snovima.
Otišao je čak i korak naprijed te je uspio nastaviti isti san dvije noći zaredom.
U početku su snovi trajali dva dana ali ih je polako uspio rastegnuti na tjedan dana,
zatim na dva tjedna a onaj san koji je uslijedio nakon toga traje do danas.
To je bilo prije šest mjeseci.
Podsvjest mu je prihvatila taj način funkcioniranja. Ustvari, prije pola godine počeo je živjeti paralelni život.
Budući da je život u ovoj drugoj stvarnosti bio puno zanimljiviji, jedva je čekao zalazak sunca I sklapanje očiju. Problem mu je predstavljala nesanica, previše vremena je provodio u snu I jednostavno mu se više nije spavalo.Zbog toga je počeo trenirati.
Svaki slobodan trenutak provodio je umarajući se a opravdavao se da je to zbog zdravlja.
Strogi trening dao mu je I mentalnu snagu. U paralelnom životu jedino mu je mentalna snaga bila potrebna.
Prenoseći pravila iz stvarnog života shvatio je da sam sebi postavlja ograničenja pa ih je postupno ukidao.
Ubrzo je naučio letjeti I u samo dva mjeseca obišao zemaljsku kuglu.
Bila su potrebna dodatna dva mjeseca da postane najbogatiji na svijetu. Žene su ga voljele.
Međutim zajedno s ograničenjima polako je nestajala I zanimljivost, osjećao se sve nezadovoljniji. Shvatio je da je upravo nedostatak izazova najveći problem.Dosadu je postupno zamjenio pravilima I ograničenjima koja su učinili paralelni život zanimljivijim.
Paralelni život počeo sve više sličiti na stvarni. S druge strane, shvatio je da je sam sebi postavljao ograničenja i u budnom stanju.
Sad kad je to shvatio, ni postavljena ograničenja u stvarnom životu nisu bila dovoljna da ga zaustave.
Znao je da može učiniti sve što poželi I da može postati što god želi.
Stvarni život je sve više počeo sličiti na paralelni.
Prije tjedan dana prvi put se zapitao spava li ili je budan.
Od tada nije primjećvao prijelaze, više se nije ni budio.

Ili više nije odlazio spavati?

- 23:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.10.2008., utorak

Život na traci

Unatoč kolektivnoj svjesti, trakavice su obožavale voditi dugačke razgovore u toploj sigurnosti crijeva.
On je bio dugacak preko 200 članaka. U ljudskom svijetu bio bi starac od preko stotinu godina. Njegova podmakla dob danas je bila prava rijetkost.
Prošlo je 5 članaka od kad je u njegovog domaćina pristigla druga trakavica. Migoljenje u crijevima tokom tih 200 članaka dalo mu je vremena za razmišljanje I bilo mu je drago da postoji netko s kim će provoditi posljednje članke u razgovorima.
-preživio sam najveće pošasti, najgore mi je bilo kad sam uhvatio onu prokletu pasterizaciju.
-je sam mislio da je to samo mit, da su to izmislili stariji da nas preplaše
-ma kakvi, zbilja se to dogodilo, kasnije smo naravno shvatili kako razviti otpornost.
-pa kako se to dogodilo?
-bili smo pohlepni prema ocu čovjeku pa je čovjek uzvratio. Jedan od njih izmislio je penicilin, prema njemu je bolest i dobila ime. uh kakve probleme smo imali prije nego što smo navikli na ravnotežu.
-slušao sam priče o trakavicama koje su otišle i vratile se reinkarnirane, neka u psu, neka u govedu.
-njima bi trebalao biti bolje, nisu uništili tijela u kojima žive, pogledaj samo što smo mi napravili svojom pohlepom. s neba padaju kisele coca-cole, govna koje jedemo sve su nezdravija a bolesti se toliko umnažaju da uskoro više neće biti mjesta za sve.
Mlada trakavica je zamišljeno nastavila.
-postoji li uopće život u zemlji nakon što napustimo tijelo domaćina?
Tišinu koja je nastala prekinula je starija trakavica
-Priznat ću ti nešto.Imao sam devedeset članaka kad sam obolio od pasterizacije.Strašna bolest, izgubio sam životnu snagu i vjeru da nas čeka bolji život. Iscrpljenost me dovela nadomak strašnog grijeha, krenuo sam prema dolje s namjerom da skončam. Putovao sam danima i kilometri crijeva bili su iza mene. Spustio sam se toliko nisko da osjetio zov zemlje koja se približavala. Izgubio sam svjest i u trenutku kad sam se probudio vidio sam svjetlo na kraju tunela. Zapuzao sam prema svjetlu a strah je ustuknuo pred spokojem i blaženstvom. Na korak do kraja tunela vidio sam drugu stranu, ogromnu prostoriju čije su stijenke bile obložene božanski glatkim i bijelim materijalom a dno je završavalo velikim jezerom.
U trenutku sam poželio zaplivati jezerom ali ono se počelo udaljavati. Uslijedila je gromoglasna buka uz koju se jezero povuklo. Povukao se I moj ushit a jedino što je ostalo jest smeđi trag na do tada božanski glatkom materijalu. Shvatio sam da je to govno iz istih onih crijeva od kojih sam bježao. Brzo sam migoljio natrag, u sigurnost I toplinu crijeva. od tada me nije napustila misao:
Život je šupak a ni smrt nas ne rastavlja od govana I parazita s kojima živimo!

- 18:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	travanj, 2009
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30